BRZE VESTI:

Dakar reli 2013 – Završni komentar Dražena Ćurića

24.01.2013

Autor Drazen Curic

 

 

Spustila se zavjesa na ovogodišnji Dakar, svjetla reflektora su se ugasila, pažnja javnosti se okrenula u drugim smjerovima. Mir i spokoj su se vratili u Atacamu, Aricu i još poneko pustinjsko područje na tromeđi triju Južnoameričkih država. Peru, Argentina i Chile su već drugu godinu za redom ugostili najveću i najtežu rally-raid utrku na svijetu. Spektakl je završio, polagano se sređuju dojmovi a timovi su se već povukli u svoje garaže i počeli planirati i spremati se za 36. Dakar slijedeće godine. 

 

 

Što nam je novoga donijelo 35. izdanje Dakra? To se uvijek pitam kad utrka završi. Koliko god mislio da se nakon tih silnih godina održavanja utrke ništa novo ne može desiti i da su radikalne promjene odavno iza nas, Dakar i njegovi učesnici me uspiju iznenaditi. Što je ove godine bilo toliko različito u odnosu na poslijednjih desetak godina. Osim atmosferskih anomalija koje su obilježile ovogodišnju utrku i dovele do toga da tri etape budu modificirane, a dvije čak i prekinute zbog ogromnih količina divljih voda i nabujalih rijeka, podsjećam vas utrka se najvećim dijelom vozi po dinama i pustinjskom terenu, pa se s pravom pitamo otkuda se stvorila ta silna voda. Odgovor na to znaju meteorolozi ali osim kao kuriozitet to je u ovom post festumu utrke manje bitno.

 

 

Neovisno o atmosferijama, svakako najveća evolucija, promjena ili pomak, nazovite to kako hoćete, desio se u tehnologiji samih bolida. Po prvi puta nakon 2000. godine na cilju utrke imamo tri automobila sa zadnjim pogonom u deset prvoplasiranih. I ne samo to, od 14 brzinskih ispita na sedam njih su slavili bolidi pogonjeni na zadnje kotače. Ni to nije sve, jer dok Al Attiyah sa svojim buggyem nije ispao iz utrke Peterhansel je imao puno nemirnije noći i veću neizvjesnost u svoj 11. trijumf na Dakru. Ove godine AWD bolidi nisu bili najbrži, Qatar Red Bull buggy, SMG buggy i moćni Hummer od legendarnog Gordona bili su dominantni, naročito na otvorenim brzincima sa visokom prosječnom brzinom. Sad se s pravom pitamo pa u čemu je onda tajna uspjeha Minija, Toyote i BMW-a

 

 

Tajna je u snazi i organiziranosti njihovih timova. Ipak su to tvornički timovi sa velikom podrškom kako u tehnološkom segmentu tako i u organizacijskom, tu prvenstveno mislim na studioznost kojom pristupaju pripremi taktike za svaki brzinac. Na Dakru su podatci o svakom brzincu koji dolaze sa terena, a prikupljaju ih timski špijuni koji na ovaj ili onaj način dolaze do korisnih informacija, od presudne važnosti. Tu su Sven Quandt šef BMW-MINI tima i Peterhansel neprikosnoveni, naklonost organizatora i francusku lojalnost oni debelo koriste iz godine u godinu. Nije fer, ali to je tako, krupni kapital uvijek omogućava svojim korisnicima određenu prednost u svim segmentima života pa tako i u sportu. Zbog toga manji privatni timovi poput Qatar Red Bulla, SMG-a i Hummera i njihove posade moraju daleko više riskirati na brzincima da bi kompenzirali taj informacijsko-organizacijski hendikep. Još jedanjako bitan faktor nejde na ruku privatnjacima a to je daleko manje urađenih testnih kilometara prije Dakra. Sve posade iz tri spomenuta privatna tima su imale tehničkih problema, Sainz, Chicherit, Chabo, Al Attiyah, izgubili su gomilu dragocjenog vremena zbog kvarova za koje nisu bili krivi. Ove godine su postigli zavidnu brzinu a sad imaju godinu dana da usavrše svoje strojeve i na postojeće performanse dodaju i pouzdanost. Uspiju li u tome slijedeće godine bi opet mogli imati pobjednika sa pogonom na zadnje kotače. Zadnji kojem je to uspjelo je Jean Luis Shleser 2000. godine. Za razliku od spomenute četvorke Gordon se isključio iz borbe za pobjedu svojom krivicom. Već prvi dan je zaglavio u pijesku i zaostao puno previše a konačna frustracija se desila treći dan kad je svog Hummera sparkirao na krov i izgubio nenadoknadivih 5 sat. Nadam se da će do slijedeće godine sva tri tima riješiti problem sa "dječijim bolestima" i da će startati "cijepljeni" protiv banalnih tehničkih problema.

 

 

Sebi želim da im pravim društvo na startnoj listi makar morao dva tjedna udisati njihovu prašinu. Do slijedećeg Dakra pozdravljam sve čitatelje Gonze i želim vam svako dobro. S poštovanjem Dražen Ćurić



Ime i prezime
Komentar